preskoči na sadržaj

Osnovna škola Dragutina Tadijanovića Vukovar

Login
e-Skole

e-Dnevnik

Energetska obnova



Tražilica
Kalendar
« Listopad 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Brojač posjeta
Ispis statistike od 3. 4. 2016.

Ukupno: 298484
Ovaj mjesec: 2207
Ovaj tjedan: 686
Danas: 41
Drugi dom

Naš YouTube kanal

Sigurni internet

 

Osnovna škola Dragutina Tadijanovića

Vukovar

 

 

Osnovna škola Dragutina Tadijanović nosi ime hrvatskog pjesnika

Dragutin Tadijanović rođen je 4. studenoga 1905. godine u Rastušju, kod Slavonskog Broda, kao najstarije od šestero djece zemljoradnika Mirka Tadijanovića i Mande r. Kegljen. Pohađao je Nižu pučku školu u susjednom selu Podvinju (1912. - 1916.) i u Slavonskom Brodu dva razreda Više pučke škole (1916. - 1925.), a od 1918. Realnu gimnaziju. Od jeseni 1920. godine, stanujući u brodskom samostanu, kao učenik petog razreda gimnazije, piše pjesme. U Zagrebu je na Gospodarsko-šumarskom fakultetu upisao studij šumarstva (1925.), ali je kasnije prešao na Filozofski fakultet (povijest južnoslavenske književnosti i filozofija 1928.). Diploma Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izdana mu je 1937.

Prvu pjesmu Tužna jesen objavio je u đačkoj Omladini 1922. pod pseudonimom Margan Tadeon, a pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. u Književniku i Hrvatskoj reviji (zbirka Lirika šestorice). Objavio je oko 500 pjesama u dvadesetak zbirki, a priredio je i nekoliko izdanja vlastitih izabranih i sabranih djela.

Pojavivši se u književnosti u doba još živih odjeka moderneekspresionizma i najave tzv. socijalne književnosti, umjesto priklanjanja bilo kojoj struji, Tadijanović se jednostavnim i depateriziranim govorom opredjelio za intimne i zavičajne teme. Uvažavajući životne činjenice u njihovoj goloj pojavnosti, on se nesvjesno (na izričajnom i slikovnom, ali ne i na semantičkom planu) približio naivi i "vjeri umjetnika u mogućnost stvaranja ravnoteže sa svijetom". 

Napisao je velik broj djela, a osim ranije spomenutih, značajna su i:

Pepeo srca (1936.), Dani djetinjstva (1937.), Tuga zemlje (1942.), Pjesme (1951.), Blagdan žetve (1956.), Gost u Vučedolu (1957.), Srebrne svirale (1960.), Prsten (1963.),Večer nad gradom (1966.), Pjesme i proza (1969.), Poezija (1973.), Vezan za zemlju (1974.),Sabrane pjesme (1975.), San (1976.), Prijateljstvo riječi (1981.), Svjetiljka ljubavi (1984.), Moje djetinjstvo (1985.), Kruh svagdanji (1987.), More u meni (1987.), Dom tajnovitosti (1993.), Čarolije (1994.), Sabrana djela I.-V., Zagreb, (1988. (1. izdanje), 1995 (2. izdanje).

Bio je hrvatski pjesnik, ravnatelj Instituta za književnost JAZU-a, predsjednik Društva književnika Hrvatske, predložen za Nobelovu nagradu, počasni građanin grada Zagreba.

Nazvan "živim klasikom hrvatskog pjesništva" (Z. Zima), i "pjesnikom-institucijom"(T. Maroević), Tadijanović se nametnuo kao norma i kao standard s naročitim utjecajem na krugovašku pjesničku generaciju. O popularnosti njegove lirike na svoj način svjedoči i stalno zanimanje stručne i najšire čitalačke publike te brojna ponovljena izdanja njegovih knjiga.

preskoči na navigaciju